VAGINALNA INFEKCIJA I KAKO JE PREPOZNATI?

VAGINALNA INFEKCIJA I KAKO JE PREPOZNATI?

Uzročnici vaginalnih infekcija mogu biti bakterije, gljivice, virusi i protozoe. Simptomi su različiti u zavisnosti od uzročnika, ali se najčešće manifestuju iritacijom, svrabom i pojačanom vaginalnom sekrecijom.

  • BLOG Brinemo o vama
  • Zdravlje
  • Urinarni sistem, menopauza i PMS

Kandidijaza

Najčešći uzročnik vaginalne kandidijaze je gljivica Candida albicans, dok u oko 10% slučajeva uzročnici mogu biti drugi tipovi.

Najupečatljiviji simptom je svrab u predelu vulve i vagine. Pri pregledu pod spekulumom najčešće uočavamo crvenilo zidova vagine praćeno adherentnim belim plakovima. Međutim, simptomatologija često ne mora biti tipična. S obzirom da kandida predstavlja saprofitni mikroorganizam, normalni je stanovnik vagine u malom broju.

Porast broja gljivica u okviru vaginalne mikroflore se manifestuje infekcijom a uzroci su različiti, pre svega poremećaj lokalnog imuniteta, upotreba antibiotika, dijabetes, imunosupresivni lekovi i trudnoća. Oko 5% pacijentkinja ima komplikovanu odnosno hroničnu vaginalnu kandidijazu koja se karakteriše sa četiri ili više epizoda manifestne infekcije u toku godine. Ovakve pacijentkinje zahtevaju drugačiji terapeutski pristup od uobičajenog.

kandidijaza

Bakterijska vaginoza

Bakterijska vaginoza nastaje usled porasta broja bakterija koje su inače u manjem broju prisutne kao normalan deo bakterijske flore, uz istovremeno smanjenje protektivnih bakterija Lactobacillus koje stvaraju mlečnu kiselinu neophodnu za održavanje optimalne pH vrednosti vagine i zaštitu od infekcija.

Uzročnici bakterijske vaginoze su anaerobne bakterije čiji se broj pod određenim uslovima povećava u odnosu na fizološko stanje kao i neznatno povećan broj bakterije Gardnerella vaginalis.

Manifestuje se obilnom beličastom, često penušavom vaginalnom sekrecijom koja ne dovodi do crvenila vaginalnih zidova kao u slučaju kandide. Osim toga, karakteriše se i neprijatnim mirisom („miris pokvarene ribe”).

Dijagnoza se zasniva na prisustvu tri od četiri moguće karakteristike vaginalnog sekreta i to: pH > 4,5, homogenoj beličastoj obilnoj sekreciji, neprijatnom mirisu koji se pojačava pri dodatku 10% kalijum hidroksida i Clue ćelijama. Clue ćelije predstavljaju epitelne ćelije sluzokože vagine sa velikim brojem bakterija zalepljenih na ćelijskoj membrani. Na mikroskopskom uzorku koji se dobija uzimanjem vaginalnog brisa ovakve ćelije čine negde oko polovine prisutnih ćelija uz odsustvo Lactobacillus-a.

Bakterijske infekcije se leče primenom antibiotske terapije, po preporuci ginekologa. Po završetku antibiotske terapije koristiti vaginalne probiotike Gynophylus ili Vagilact.

Trihomonijaza

Trihomonijaza je polno prenosiva bolest koju izaziva protozoa Trichomonas vaginalis.

Karakteristični simptomi trihomonijaze su: obilna žućkasto-zelenkasta vaginalna sekrecija praćena osećajem iritacije. Povremeno se pri pregledu može videti subepitelijalno crvenilo na površini grlića materice koje daje izgled sličan jagodi. Međutim polovina žena sa trihomonijazom nema simptome bolesti. Kod većine inficiranih muškaraca simptomatologija je odustna iako su mikroorganizmi prisutni u prostati i uretri.

Leči se antibioticima i neophodno je lečenje oba partnera.

(H5) Hlamidija trahomatis

Chlamydia trachomatis je seksualno prenosiva bakterija koja može izazvati upalu uretre, Bartolinijeve žlezde koja se nalazi na ulazu vagine, upalu grlića materice, zapaljenje sluzokože materice i jajovoda. Radi se o intracelularnom mikroorganizmu koji zahvata cilindričan epitel. Bakterija se umnožava intracelularno dovodeći do pucanja ćelije i oslobađanja mikroorganizama koji dalje zahvataju ostale ćelije cilindričnog epitela.

Najčešće je prisutna kod žena mlađih od 25 godina i najčešće protiče asimptomatski. Upravo ova karakteristika, da se radi o nemoj infekciji, jeste uzrok velikog broja ozbiljnih posledica među kojima se prvenstveno izdvajaju sterilitet i vanmaterična trudnoća kao posledica oštećenja tkiva i formiranja priraslica u maloj karlici.

Dijagnosticira se brisom ali se njeno prisustvo može potvrditi i preko testova iz krvi, odnosno dokazivanjem prisustva antitela.

Leči se antibiotskom terapijom i zahteva terapiju oba partnera. Ukoliko se javi u trudnoći može dovesti do prevremenog porođaja, konjuktivitisa i upale pluća novorođenčeta. Tokom antibiotske terapije oba partnera treba da koriste probiotik koji sadrži Saccharomyces boulardi, kao što su Probiotic Forte ili Bulardi. Žene bi nakon terapije trebalo da koriste i vaginalni probiotik Lactogyn.

hlamidija

Genitalni herpes

Herpes simplex virus (HSV) je najčešći uzrok ulcerativnih lezija genitalnog trakta. HSV tip 1 po pravilu uzrokuje promene u predelu usana dok HSV tip 2 uzrokuje promene na genitalnom traktu iako je genitalna infekcija moguća sa oba tipa virusa.

Primarna infekcija HSV se karakteriše brojnim površinskim, bolnim ulceracijama u predelu genitalija praćenim uvećanim preponskim limfnim žlezdama. Simptomi u vidu temperature, malaksalosti i glavobolje se mogu javiti kod oko 60% pacijentkinja. Reaktivacija se manifestuje blažom simptomatologijom ili pak odsustvom tipičnih simptoma, odnosno može biti i asimptomatska. Nakon primarne infekcije nije moguća eradikacija virusa i on ostaje stalno prisutan u sakralnim ganglionima kičmene moždine.

Pacijentkinja koja ima latentnu, nemanifestnu formu infekcije nije zarazna. Prenošenje na partnera je moguće bilo za vreme primarne infekcije ili reaktivacije.

Reaktivacija se najčešće dešava u stanjima kada iz bilo kog razloga dođe do slabljenja imuniteta.

Zdrav način života, odsustvo stresa, kao i u celini dobro opšte stanje organizma smanjuju mogućnost reaktivacije. Za jačanje imuniteta se preporučuju preparati na bazi Sibirskog ženšena (ESI GinsengPlus ili NOW Eleuthero).

Humani papilloma virus

Genitalna HPV infekcija predstavlja najčešću virusnu infekciju genitalnog trakta.

Postoji preko 100 različitih subtipova od kojih je preko 30 specifično za anogenitalni trakt. HPV može izazvati dobroćudne promene kondilome, premaligne lezije vulve, vagine i grlića materice (VIN, VAIN i CIN) a kod određenog broja pacijenata i karcinom.

S obzirom na njihov maligni potencijal, HPV virusi se dele u tri grupe i to niskog onkogenog potencijala (najčešći subtipovi su 6 i 11), srednjeg i visokog (najčešći subtipovi su 16, 18 itd.). Subtipovi visokog onkogenog potencijala dovode do razvoja premalignih lezija visokog stepena CIN II i CIN III (karcinom in situ), kao i do invazivnog karcinoma grlića materice, dok subtipovi niskog onkogenog potencijala dovode do manje ozbiljnih promena koje najčešće spontano regradiraju.

Prisustvo navedenih promena dijagnosticira se redovnim kolposkopskim i citološkim (PAPA) pregledima. Osim toga moguća je i HPV tipizacija koja se radi iz brisa cervikalne sluznice. Na taj način se određuje tip HPV virusa.

Terapija kondiloma može biti različita, počevši od lokalne primene podofilina do hirurškog otklanjanja najčešće radiotalasima ili laserom.

HPV-virus

 

 

 

 

 

 

 

Preporučeni proizvodi

Preporučeni proizvodi

Sebamed intimna kupka pH 6,8 200 ml

  • Akcija
  • Popust 20 %

832,00 RSD 665,60 RSD

Sebamed intimna kupka pH 3,8 200 ml

  • Akcija
  • Popust 20 %

914,00 RSD 731,20 RSD

Eucerin pH5 Losion za intimnu higijenu, 250 ml

800,00 RSD

Uriage Gyn-Phy gel 200 ml

1 070,00 RSD

Uriage Gyn-8 gel 100 ml

1 060,00 RSD

Uriage Gyn-Phy Gel 50 ml

279,00 RSD

Saforelle gel za intimnu negu 250 ml

Nedostupno

950,00 RSD

Lactacyd dnevni losion za intimnu negu 400 ml

719,00 RSD


Ocene/Recenzije

Ocene/Recenzije

Budite prvi koji će napisati recenziju/komentar za ovaj članak.

Napišite novu recenziju

Ocenite članak

1-5

1 2 3 4 5




*Operator zadržava pravo da ukloni neprimerene komentare